Prvi stupanj liječenja osteoartritisa


slabost zimica bol u zglobovima nakon trčanja boli u zglobu kuka

Literatura Uvod Osteoartritis je kronična, progresivna, degenerativna bolest zglobova koja je ujedno i najčešća zglobna bolest i jedan od najčešćih zdravstvenih problema u svijetu. Kao takav predstavlja i jedan od važnijih uzroka fizičke i radne tretmani artroza zglobova osoba srednje i starije životne dobi te se veže uz visoke troškove liječenja, visoku stopu trenutne i stalne onesposobljenosti kao i čest prijevremeni odlazak u mirovinu.

Stoga je u borbi s ovim široko zastupljenim problemom bitan pravovremeni i pravilan terapijski pristup na svim razinama zdravstvene zaštite kao i angažman od strane samog oboljelog u cilju odgode razvitka uznapredovalih faza bolesti te razvoja defintitivne onesposobljenosti. Etiopatogeneza Osnovno obilježje osteoartitisa je degeneracija hrskavice koja se s vremenom stanjuje i gubi mogućnost ublaživanja opterećenja te se zglobni prostor sužava. Rizični faktori za nastanak bolesti su multifaktorijalni.

Pretilost, ranije ozljede te dugotrajno statičko opterećenje dokazano povećavaju rizik nastanka osteoartritisa, a dokazana je prvi stupanj liječenja osteoartritisa povezanost sa genetskim faktorom npr.

Simptomi osteoartritisa često zanemareni jer je "normalno" da starije nešto boli

Najčešće su osteoartritisom pogođeni zglobovi šaka, stopala, koljena, kukova te zglobovi kralježnice. Klinička slika Simptomi se javljaju postupno te s vremenom progrediraju.

liječenje teške bolove u kukovima bol tijekom hodanja zgloba kuka

Osnovni simptomi vezani su uz težinu zglobnih promjena i lokalizaciju zahvaćenog zgloba, a pacijenti se najčešće žale na bol koja nastaje postupno, intenzitet joj varira ovisno o opterećenju i javlja se na jednom ili nekoliko zglobova.

Bol je kod osteoartitisa jedan od vodećih simptoma koji se smanjuje mirovanjem, i iako je izraženija pri opterećenju u uznapredovalim fazama bolesti prisutna je i u mirovanju i u pokretu uz značajno remećenje sna oboljele osobe.

Često je prisutna i jutarnja zakočenost, izobličenje i zadebljanje zgloba te oštećenje zglobne funkcije uz čujne krepitacije pri pokretima. Dijagnoza i diferenecijalna dijagnoza Osteoartritis je bitno razlikovati od upalnih reumatskih bolesti, a oprez u diferencijalnoj dijagnozi osobito je potreban kod bolnih sindroma kralježnice prvi stupanj liječenja osteoartritisa se ne bi liječenje osteoartritisa karipainom druge bolesti kao npr.

Prvi stupanj liječenja osteoartritisa osteoartitisa postavlja se na temelju kliničkog pregleda i radiološke dijagnostike kojom se verificiraju manja ili veća suženja zglobnog prostora zbog gubitka zglobne hrskavice, skleroza subhondralne kosti, stvaranje osteofita na rubovima zglobnih površina, te cistične šupljine.

Zaključak Uzroci osteoartritisa Među čimbenike rizika za razvoj osteoartritisa spadaju životne navike i aktivnosti, nasljeđe, hormoni, trauma te djelovanje enzima i kemijskih spojeva. Generalno osteoartritis možemo podijeliti na primarni i sekundarni oblik. U nastanku osteoartritisa sudjeluje više čimbenika rizika, a to su uglavnom kombinacija životnih navika i aktivnosti, nasljeđe, hormonalni faktori, trauma te djelovanje određenih enzima i kemijskih spojeva.

Prema NICE National Institute for Care and Exellence smjernicama klinička dijagnoza prvi stupanj liječenja osteoartritisa na osnovu isključivo kliničke slike dozvoljena je ako osoba ima više od 45 godina, teškoće u izvršenju dnevnih aktivnosti zbog bolova u zglobu te jutarnju zakočenost kraću od 30 minuta ili je uopće nema.

Najčešće korišteni klasifikacijski kriteriji za stupnjevanje osteoartritisa bazirani su na radiološkom nalazu zahvaćenog zgloba npr. Kellgren- Lawrence kriteriji kod osteoartritisa koljena. Osteoartritis je bitno razlikovati od upalnih reumatskih bolesti, a oprez u diferencijalnoj dijagnozi osobito je potreban kod bolnih sindroma kralježnice kako se ne bi previdjele druge bolesti kao npr.

Terapijski pristup osteoartitisu zasniva prvi stupanj liječenja osteoartritisa na farmakološkim i nefarmakološkim metodama liječenja, a osnovno načelo izrade terapijskog plana je individualni pristup liječenju tj.

U svrhu evaulacije bolesnika koristimo se i brojnim specifičnim upitnicima, a neki od najčešće korištenih upitnika u svakodnevnom kliničkom radu i procjeni bolesnika s osteoartritisom su npr.

Osteoartritis – uzroci, simptomi i liječenje

Osnovni ciljevi koje želimo postići u liječenju bolesniku sa osteoartitisom su kontrola boli i deformacija, minimaliziranje onesposobljenosti, poboljšanje pokretljivosti i kvalitete života te preveniranje progresije bolesti.

Nefarmakološko liječenje Medicinska gimnastika trebala bi biti individualizirana, uvažavati stupanj osteoartitisa i komorbiditete, te integrirati vježbe u aktivnosti svakodnevnog života npr.

Slika 3 - Podjela stupnja degeneracije hrskavice Klinički simptomi razvijaju se polako, a ovise o stadiju bolesti. Prvi znak bolesti obično je bol nakon mirovanja, koja je mukla i postupno nastaje. Kliničkim pregledom mogu se utvrditi bolnost zgloba na palpaciju, krepitacije pri pokretima, smanjen opseg pokreta, deformacije zgloba osteofitiporemećaj osovine oteklina izljev i hipotrofija muskulature.

Cilj kineziterapije kao nefarmakološke metode liječenja je sačuvati ili povećati opseg pokreta u zglobu te ojačati određene skupine mišića. Medicinska gimnastika trebala bi biti individualizirana, uvažavati stupanj osteoartitisa i komorbiditete, te integrirati vježbe u aktivnosti svakodnevnog života npr. Novija istraživanja pokazuju da su i pristupi vježbanju u vidu bavljenja npr.

Osteoartritis: Kako izbjeći kirurški zahvat Orthokin terapijom

Fizikalna terapija - modaliteti liječenja Fizikalna terapija neizostavna je u liječenju bolesnika sa osteoartitisom pri čemu se kod oboljelih najčešće primjenjuju sljedeći modaliteti liječenja: Termoterapija, tj lokalna primjena topline ili hladnoće ovisi o fazi bolesti i kliničkom statusu zahvaćenih zglobova.

Toplina se tako primjenjuje kao površinska metoda parafinoterapija ili dubinska metoda putem primjene ultrazvuka u kroničnim oblicima osteoartitisa, dok se hladnoća kriomasaža i kriooblozi preporučuje kod simptoma akutne upale, otekline i hiperemije. Prema najnovijim smjernicama za liječenje osteoartitisa kuka i koljena Hrvatskog društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu HLZ-a Hrvatskog liječničkog zbora primjena termoterapije svakako se preporuča u bolesnika sa osteoartritisom.

Elektroterapija interferentne struje, dijadinamske struje, prvi stupanj liječenja osteoartritisa, visokovoltažne struje koristi se kao fizikalno terapijska procedura u bolesnika s osteoartitisom s ciljem postizanja analgezije, smanjena oteklina, poboljšanja cirkulacije i prokrvljenosti tkiva te se njihova primjena također preporučuje kod oboljelih od osteoartritisa.

TENS transkutana električna nervna stimulacija najprimjenjivanija je elektroanalgetska procedura uopće te kao takva zauzima važno mjesto u terapijskom pristupu bolesniku s osteoartritisom. Elektrostimulacija se primjenjuje u bolesnika koji ne mogu zadovoljavajuće pratiti aktivnu kineziterapiju u svrhu jačanja oslabljene muskulature.

liječenje ramenog zgloba za bol u bol u zglobovima uzrokovane od strane

Iontoforeza- unošenje lijeka u ionskom stanju u organizam kroz kožu ili sluznicu galvanskom strujom i sonoforeza- unošenje lijeka u organizam kroz kožu ultrazvukom, također imaju svoje mjesto kao metoda fizikalne terapije kod oboljelih od degenerativne bolesti zglobova.

Laser niske i visoke snage kojim se postiže analgezija, fotokemijski, fotomehanički i fototermički učinak često je primjenjivan modalitet liječenja u oboljelih od osteoartritisa.

Hidroterapija gotovo se oduvijek koristi u liječenju bolesti sustava za kretanje te i danas ima važnu ulogu u liječenju osteoartitisa posebno kroz provođenje vježbi u vodi hidrokineziterapija koje prema preporukama nekih od vodećih svjetskih reumatoloških društava American Prvi stupanj liječenja osteoartritisa of Rheumatology, OARSI Osteoarthritis Research Society International imaju visok stupanj preporuke u liječenju osteoartritisa.

Ortopedska pomagala Biomehanička ortopedska pomagala koriste se kod oboljelih od osteoartritisa za modifkaciju opterećenja. U tu svrhu primjenjuju se ortoze, individualno izrađeni ulošci za obuću te u današnje vrijeme vrlo raširena primjena kinesiotapinga čijom aplikacijom se ne ograničava pokretljivost zgloba, a isti djeluje stabilizacijski i analgetski. Pomagala za hod štapovi, štake, hodalice također se često primjenjuju u bolesnika s osteoartritisom u cilju rasterećenja zahvaćenog zgloba uz prethodnu edukaciju o korištenju istog npr.

jaka bol u zglobovima s gripom bol u lakatnim zglobovima prilikom nošenja utega

Također se kod bolesnika sa osteoartritisom mogu primjenjivati i pomagala za svakodnevne životne aktivnosti-pomagala za hranjenje - držači za žlicu, vilicupomagala za osobnu higijenu neklizajuće podloge za kadu, klupice za kupanje u kadi, povišenje i rukohvati za zahodsko sjedalo, četke za pranje s produljenom drškompomagala za oblačenje npr.

Farmakološko liječenje također ovisi o stupnju bolesti i izraženosti simptoma Ukoliko bol ima i neuropatsku sastavnicu dolazi u obzir i primjena koanalgetika npr.

Osteoartritis

Farmakološko liječenje također ovisi o stupnju bolesti i izraženosti simptoma. Početni stadij osteoartritisa: U bolesnika s početnim stadijem osteoartitisa bez izražene upalne sastavnice primjenjuje se paracetamol u dozi do 3 g te topički pripravci nesteroidnih antireumatika NSAR u obliku masti, krema ili spreja. Srednje teški stadij osteoartritisa: U bolesnika sa srednje teškim stadijem osteoartritisa primjenjuju se NSAR i slabi opioidi te intraartikularni glukokortikoidi.

Nesteroidni antireumatici primjenjuju su kao neselektivni ibuprofen i naproksen i selektivni COX 2 koksibi. Oprez kod primjene koksiba nužan je kod pacijenata sa nedovoljno reguliranom arterijskom hipertenzijom, nestabilnom anginom pektoris, preboljelim cerebrovaskularnim inzultom i akutnim infarktom miokarda budući je kod dugotrajne primjene povišen kardiovaskularni rizik.

Oprez je potreban i pri istovremenoj primjeni koksiba s niskim dozama acetisalicilne kiseline prilikom kojeg se poništava povoljni učinak koksiba na GI nuspojave te je u prvi stupanj liječenja osteoartritisa slučajevima potrebno primijeniti i gastroprotekciju.

Neselektivni nesteroidni antireumatici kod istovremene primjenu sa ASK acetil salicilnom kiselinom i ostalom antikoagulantnom terapijom mogu utjecati na antiagregacijski učinak te je ovdje potrebno upozoriti pacijenta da ukoliko uzima ASK neselektivni NSAR može uzeti tek 2 sata nakon primjene acetilsalicilne kiseline. Intrartartikularna primjena glukokortikoida dolazi u obzir u bolesnika u prvi stupanj liječenja osteoartritisa je izražena upalna sastavnica bolesti te kada bolnost prvi stupanj liječenja osteoartritisa stupanj liječenja osteoartritisa u jednom ili dva zgloba unatoč prethodno primijenjenim modalitetima liječenja.

Kod intrartikularne primjene potrebno je poštivati principe asepse, te se ne preporučuje primjena češće od 3 x godišnje. Ukoliko bol ima i neuropatsku sastavnicu dolazi u obzir i primjena koanalgetika npr. Intraartikularna primjena hijaluronske kiseline i njezinih derivata tj. Ukoliko za to postoji indikacija preporučuje se 1 ciklus liječenja godišnje.

Osteoartritis - degenerativna bolest zglobova

Glukozamin i kondroitin koji su u mnogim zemljama svijeta, a tako i u Hrvatskoj, registrirani kao dodaci prehrani su simptomatski sporodjelujući lijekovi oko primjene kojih se struka još nije usaglasila. Načelno se mogu primijeniti u bolesnika s blagim do umjerenim bolovima kroz period od minimalno 6 mjeseci prilikom čega je nužno primijeniti preparate visoke čistoće u dovoljnoj dozi.

  • Primjena matičnih stanica u liječenju osteoartritisa kuka i koljena - Neurospine
  • MSD medicinski priručnik za pacijente: Osteoartritis
  • Piše: Šahzija Mrkonja, dr.

Iako se teoretskom osnovom njihove primjene smatra postizanje normalizacije metabolizma hrskavice, poticanje sinteze proteoglikana, protuupalni učinak te posljedično tome smanjenje bolova i poboljšanje funkcije zahvaćenog zgloba, a u dosada provedenim kliničkim studijama pokazali su i određeni simptomatski pa čak i bolest modificirajući učinak, za konačni stav struke oko njihove primjene kao i njihov navedeni bolest modificirajući potencijal treba pričekati kvalitetnije i opsežnije studije na većem broju bolesnika.

Kirurško liječenje Kirurškom liječenju pristupa se kada metodama konzervativnog farmakološkog i nefarmakološkog liječenja nije došlo do zadovoljavajućeg umanjenja simptoma.

Od kirurških postupka primjenjuje se artoskopska toaleta zgloba, potom korektivna osteotomija kojom se ispravljaju deformacije u smislu valgus ili varus deformacija dok je u završnoj tekućina za liječenje artroze u zglobu koljena bolesti indicirana ugradnja totalne endoproteze koja uz odgovarajuću postoperativnu rehabilitaciju daje izvrsne rezultate.

Primjena matičnih stanica u liječenju osteoartritisa kuka i koljena

U bolesnika mlađe životne dobi kod kojih se ostalim modalitetima konzervativnog liječenja ne može postići regresija prvi stupanj liječenja osteoartritisa dolazi u obzir parcijalna aloartroplastika i autologna transplantacija hondrocita. Prevencija S obzirom na sve navedeno vidljivo je da svaki prevenirani uznapredovali stadij osteoartritisa predstavlja veliku važnost kako za pojedinca tako i za društvo u cjelini.

U tu svrhu nužno je educirati bolesnike o važnosti redukcije i održavanja optimalne tjelesne težine, pravilnoj prehrani, redovitoj vježbi i tjelesnoj aktivnosti šetnja, plivanje, hodanje nordijskim štapovima kao i izbjegavanju dugotrajnih statičkih opterećenja zahvaćenih zglobova.

Literatura Grazio S i sur. Grazio S. Osteoartritis — epidemiologija, ekonomski aspekti i kvaliteta života. Reumatizam ; Babić-Naglić Đ ur.

Fizikalna i rehabilitacijska medicina. Zagreb: Medicinska naklada; Vlak T, Kosinac Z. Kineziterapija u reumatskim bolestima.

U: Kosinac Z. Kineziterapija: tretmani poremećaja i bolesti organa i organskih sustava.